A ja te volim, i volim, voli me :)

“Vjeruj, jer ni ja nisam vjerovao, ni sebi ni svojim očima kad su se susrele sa tvojima. Pogled je trajao samo sekund-dva, al’ osjetio sam kako nas povezuje, ne znam ni ja šta, neka viša sila, odjednom. Nisam mogao bez tvog osmijeha, bez tvog pogleda i vrijeme je odjednom stalo. Vjeruj mi da se nisam nikad tako osjećao. Ni ja nisam vjerovao, još ne vjerujem, ali sad si tu, a sutra već bit ćes tamo negdje. Tako si mi blizu, a tako daleko, možda nam je suđeno, možda je ovo samo iskušenje, možda je ovaj susret ispisan u zvijezdama
i možda je to ono što mi je trebalo čitav zivot, možda si ti ta zvijezda koja će me voditi kroz ovaj mračan grad i tmuran svijet iz dana u dan.
Možda… Al’ ko to zna? Niko! Al’ tako bih volio da
mogu naslutiti kraj ove nedovršene priče koju
smo počeli pisati perom sudbine. Al’ sad okrećem
stranicu i ispisujem drugi list…”

Komentariši