a ti ko ti

Sad vam definitivno kažem, jesen mi je najmrže godišnje doba. Sve ja tako sivo, i pred žuto-crvenih listova.. osjećaji su sivi. Pa pogledaj sve ove ljude, svi negdje žure, nigdje osmjeha.. oo, zar je moguće? I konačno je došao taj trenutak kojeg sam se najviše bojao, da sretnem tebe. I ti žuriš negdeje djevojčice? Ma da, njemu sigurno.. Ostala si ista, plava kosa, lice k'o u djeteta, hah gravitacija nikad nije bila na tvojoj strani, vječito si gurala ljude oko sebe dok hodaš. I prilaziš mi, da li si ti mene primjetila? Sakrit ću se iza ćoška, ne želim da ti dan pokarim.. možda i ne bi, sigurno si ti prebolila mene, al kako god, za svaki slučaj. Opet ga vidim, tvoje savršeno blijedo lice, nakog dugog vremena, opet osjetim ono što sam zadnji put osjetio nakon pet mjeseci. Kako vrijeme brzo prolazi, 5 mjeseci.. moja djevočice, kad bi samo znala kako nedostaješ. Daj ne žuri toliko, pusti da te se nagledam. I ode, uvjek si tjerala po svome. Gdje sam ono krenuo? Pomete me ti mala djevojčice.. vidimo se nekad, negdje u drugom vremenu..



Komentariši