‘da te zagrlim onoliko koliko te volim, ti ne bi preživjela taj zagrljaj.’

I prije sam mrzila septembre, znaš, mada nisam imala nekog posebnog razloga. Uvijek su me njegove žute boje navodile na depresiju, bez ikakvog razloga. Ali ovaj septembar posebno mrzim. On dolazi, ti odlaziš. S tobom odlaze svi oni lijepi dani, svi oni trenutci koji će za koji dan postati uspomene. Uspomene koje se ne zaboravljaju….

Nastavi čitanje →

01.08.'12

Voljela sam te… “Iako je prošlo dosta vremena od onog što smo bili i od onog što smo mogli biti, i dalje zadrhtim kad čujem tvoju najdražu pjesmu, kad ti neko spomene ime. Isti stari osjećaj, kao da nikada nije ni prestalo. Čudno je to, neko ti napravi toliko loših stvari, a ti pamtiš samo…

Nastavi čitanje →

Još jedna noć i kajanje. Razmišljanje o onome što je moglo biti, a nije bilo. O onome što je trebalo biti, ali sudbina tako nije planirala… I onda shvatiš, nije vrijedno. Više nije vrijedno ni minute tvog vremena, nijedne suze na jastuku, nijednog poziva sa sakrivenog broja, nijedne čaše pića za privremeni zaborav, nijednog pogrešnog…

Nastavi čitanje →

:)

 I evo, srce počinje da brže kuca, i ti se približavaš.. hodaš zanosno, pun sebe, kao i uvjek. Ma, koliko kog da ti je to loša starana, bez toga to ne bi bio ti, falio bih taj dio tebe. Smiješ se, smiji se, drago mi je da si sretan, više od ičeg, ne lažem. Da…

Nastavi čitanje →