vagabundo*

On je bio jedan od onih rijetkih koje imaš na kratko vrijeme, a pamtiš ga zauvijek.

28.03.2013.

Srce te spomene, iako ne smije

I još jedna od noći, kada san ne planira doći. Gledam kroz prozor, kiša pada, ulice su puste. Tek poneko auto prođe magistralom, i opet nastane dobropoznata tišina. Vratim se u krevet.. ako san neće doci, zna se ko hoće. Ti. Kako ti samo uspjeva da se svaku noć tako neprimjetno ušunjaš u moje misli. Bezobrazniče. Hajde, dopustit ću sebi da večeras na uživam. Samo večeras, obećavam, na kratko! Držiš me za ruku, i ne das me nikome. Ne dam ni ja tebe da znaš. Grliš me tako kao da cijelom svijetu hoćeš da dokažeš da sam samo tvoja i ničija više! Poljubit ću i ja tebe da svi znaju da imam najboljeg momka na svijetu. Smiješimo se tako da bi svi vidjeli kako samo sretan par, kako su svi govorili, najljepši par. Svi su nam zavidili. A svi su znali da jedno bez drugog ne možemo osim nas. Lutko, obećala si da ćeš si dopustit malo, ovo je i previše. Laku noć.

26.03.2013.

A ja te volim, i volim, voli me :)

"Vjeruj, jer ni ja nisam vjerovao, ni sebi ni svojim očima kad su se susrele sa tvojima. Pogled je trajao samo sekund-dva, al' osjetio sam kako nas povezuje, ne znam ni ja šta, neka viša sila, odjednom. Nisam mogao bez tvog osmijeha, bez tvog pogleda i vrijeme je odjednom stalo. Vjeruj mi da se nisam nikad tako osjećao. Ni ja nisam vjerovao, još ne vjerujem, ali sad si tu, a sutra već bit ćes tamo negdje. Tako si mi blizu, a tako daleko, možda nam je suđeno, možda je ovo samo iskušenje, možda je ovaj susret ispisan u zvijezdama i možda je to ono što mi je trebalo čitav zivot, možda si ti ta zvijezda koja će me voditi kroz ovaj mračan grad i tmuran svijet iz dana u dan. Možda... Al' ko to zna? Niko! Al' tako bih volio da mogu naslutiti kraj ove nedovršene priče koju smo počeli pisati perom sudbine. Al' sad okrećem stranicu i ispisujem drugi list..."

26.03.2013.

Ne stežem ništa, a grlim ceo svet..

"JEDAN MUŠKARAC, HILJADU OSJEĆAJA. Prvi put sam u životu shvatila pravo značenje tih riječi. Dok me gledao zbunjeno, a u isto vrijeme samouvjereno, dok me držao čvrsto u naručju i svaki put grčevito stiskao kad sam se pokušala odvojiti od njega. Dok sam u njemu vidjela muškarca kojeg volim, a s kojim je ljubav zabranjena, dok sam uvjeravala samu sebe da je samo prolazna strast u pitanju... Bio je moj, a nikad ga nisam imala. Voljela sam ga, a nikada ništa nisam osjećala prema njemu. I dok sam ga gledala ispred sebe, osjećala svaki mišić njegovog tijela, znala sam da ispred mene stoji muškarac koji je zauvijek obilježio mene i moj život. Muškarac koji mi nije suđen, a s kojim mi je suđeno da osjetim najljepše osjećaje. Muškarac koji me mogao imati u svakom trenutku, na bilo koji način, koji je budio ono najgore i najbolje u meni, tuđi, a svejedno više moj nego ičiji. Jer, kako bih ga inače mogla gubiti, ako nikada nije bio moj? Prokleto kajanje, proganja me i proganjat će me zbog jednog muškarca s kojim sam prokockala sve šanse, a svejedno ostala vezana za njega. Najpametnija stvar koju jedna žena može naučiti je da ne treba muškarca..."

26.03.2013.

01.08.'12

Voljela sam te... "Iako je prošlo dosta vremena od onog što smo bili i od onog što smo mogli biti, i dalje zadrhtim kad čujem tvoju najdražu pjesmu, kad ti neko spomene ime. Isti stari osjećaj, kao da nikada nije ni prestalo. Čudno je to, neko ti napravi toliko loših stvari, a ti pamtiš samo one dobre, i znaš da ne bi trebalo ni da ga se sjetiš, a opet, sjetiš ga se svaki dan. I uvijek isto pitanje mi prolazi glavom, je li moralo ovako? Ali jest, znam da jest, iako bih najviše na svijetu voljela da si pored mene ti, i da se i dalje skupa smijemo istim stvarima, da se dopisujemo o glupostima, da kreneš za mnom kad se naljutim, da me neočekivano poljubiš… Ali toga nema više, nema više onog starog tebe. Samo uspomene na nas i na ono što smo bili i što više nikada nećemo biti. Znam da to nikada nećeš saznati, niti sam kada kome rekla, ali znaj, voljela sam te, i… Voljela sam te.


Noviji postovi | Stariji postovi

vagabundo*

Hvala na posjeti, nadam se da uživate :*
"Ponekad moraš biti sam svoj heroj, jer ponekad ljudi bez kojih ne možeš živjeti, mogu živjeti bez tebe."

Sretni nikada ni ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne. Svi primete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi. I iskusni...

"Ne, nisam letjeti zaboravila, samo ne nađoh nebo vrijedno pokušaja… Moj veliki dječače, što šutiš iza zida nepovjerenja. Svoje sam nebo pronašla u tvojim očima..."

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
10805

Powered by Blogger.ba