vagabundo*

On je bio jedan od onih rijetkih koje imaš na kratko vrijeme, a pamtiš ga zauvijek.

16.09.2013.

'da te zagrlim onoliko koliko te volim, ti ne bi preživjela taj zagrljaj.'

I prije sam mrzila septembre, znaš, mada nisam imala nekog posebnog razloga. Uvijek su me njegove žute boje navodile na depresiju, bez ikakvog razloga. Ali ovaj septembar posebno mrzim. On dolazi, ti odlaziš. S tobom odlaze svi oni lijepi dani, svi oni trenutci koji će za koji dan postati uspomene. Uspomene koje se ne zaboravljaju. Budalice jedna, samo tako odeš i ostaviš me da se sama izborim sa čežnjom za tobom? Ali ne ljutim se, januar će opet da bude mjesec naše ljubavi.

vagabundo*

Hvala na posjeti, nadam se da uživate :*
"Ponekad moraš biti sam svoj heroj, jer ponekad ljudi bez kojih ne možeš živjeti, mogu živjeti bez tebe."

Sretni nikada ni ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne. Svi primete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi. I iskusni...

"Ne, nisam letjeti zaboravila, samo ne nađoh nebo vrijedno pokušaja… Moj veliki dječače, što šutiš iza zida nepovjerenja. Svoje sam nebo pronašla u tvojim očima..."

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
10805

Powered by Blogger.ba