vagabundo*

On je bio jedan od onih rijetkih koje imaš na kratko vrijeme, a pamtiš ga zauvijek.

28.04.2013.

Za sve što dolazi, nedostaješ.

I nema te. Nema te da me zagrliš kad mi je najteže. Da mi se nasmiješ kad napravim neku glupost. Nema te da se ljutim na tebe. Nema te da potrčiš za mnom i da me zagliš s leđa, onako najljepše. Da mi diraš moje obraze, iako si znao da me to užasno nervira. Nema te da mi pjevaš onako najružnije. Nema te. Nedostaješ budalice jedna. Shvati to već jednom. Shvati da dan bez tebe nije dan. Da noć bez tvoje poruke za laku noć, nije naspavana noć. Shvati, zar ti je toliko teško? Sjeti se mene. Sjeti se naše ljubavi. Sjeti se svakog poljupca i svake riječi hvala i podrške. Sjeti se šta smo bili i pogledaj šta smo sada. Budalice, ja te čekam. Čekam da mi pleteš pletenice. Čekam te da me držiš za ruku i da me ne daš nikome na ovom svijetu. Čekam te da mi kažeš da sam tvoja, i samo tvoja. Voli te tvoja Ludica, onako kako te voljela i onog 01.08. Ne zaboravi Budalice. Ne zaboravi da je nečije srce samo tvoje, to ti je velika odgovornost. Čuvaj se.

vagabundo*

Hvala na posjeti, nadam se da uživate :*
"Ponekad moraš biti sam svoj heroj, jer ponekad ljudi bez kojih ne možeš živjeti, mogu živjeti bez tebe."

Sretni nikada ni ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne. Svi primete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi. I iskusni...

"Ne, nisam letjeti zaboravila, samo ne nađoh nebo vrijedno pokušaja… Moj veliki dječače, što šutiš iza zida nepovjerenja. Svoje sam nebo pronašla u tvojim očima..."

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
10805

Powered by Blogger.ba