vagabundo*

On je bio jedan od onih rijetkih koje imaš na kratko vrijeme, a pamtiš ga zauvijek.

30.03.2013.

Nemoj da ti moram faliti..

Prolaziš pored mene kako da nikad ništa nismo imali. Kao da se nismo prije manje od godinu dana voljeli više od ičega? Zar nismo važili za najsrećniji i najljepši par našeg grada? Zar nakog svih onih lijepih uspomena da mi ostanu samo sjećanja? Samo da znaš, sjetim te se često, i zaboli kad prođeš pored mene i samo me pogledaš, kao nekog slučajnog prolaznika kojeg vidiš prvi put u svom životu. Neka, doće vrijeme kad ću i ja tebi falit. Falit i to mnogo, kad me budeš gledao sretnu sa drugim. I tad nemoj da bi se javio, ko što si nekad znao nakon naših malih svađa. Kada me vidiš s drugim, znaj da u mom životu mjesta za tebe nema, mili. U srcu ima, u njemu će uvjek i biti. Previše si mi značio da te mogu izbrisati iz srca. Nekad je bilo cijelo tvoje..

vagabundo*

Hvala na posjeti, nadam se da uživate :*
"Ponekad moraš biti sam svoj heroj, jer ponekad ljudi bez kojih ne možeš živjeti, mogu živjeti bez tebe."

Sretni nikada ni ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne. Svi primete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi. I iskusni...

"Ne, nisam letjeti zaboravila, samo ne nađoh nebo vrijedno pokušaja… Moj veliki dječače, što šutiš iza zida nepovjerenja. Svoje sam nebo pronašla u tvojim očima..."

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
10804

Powered by Blogger.ba